No man is worthy your tears, but the one who really is, won't make you cry!

Imam jednu obavijest za vas...

Naime, posto je doslo do razorenja naseg prijateljstva, koje sam ja narusila, ja odlazim s ovog bloga. Necu vise pisati s Emmom ovaj blog.
Nikad vise necemo moci biti frendice, ma koliko se ja pokajala i koliko mi Emma prastala. Vise necemo moci reci jedna drugoj tajne, jer sam ja sve sjebala, i to zbog gluposti...

Izlanula sam Emminu najvecu tajnu... I onda ja sebe nazivam necijom prijateljicom???

Eto ljudi, ovo vam je dokaz da se ne treba druziti sa mnom jer ja nisam vrijedna necijeg prijateljstva. Emma, molim te da prihvatis moju odluku i nemoj brisati ovaj post jer sam napisala istinu...

Nikad vise necemo biti dobre, a tako nikada necu biti dobra ni s Anom. Trajno sam narusila nase odnose. Oprostite mi obje, iskreno nisam to htjela napraviti...

Ali dogodilo se...

Ja cu biti dobra s vama, pozravljat cu vas, smijat e s vama, ali vam vise necu govoriti tajne, niti zelim da se vi meni dalje povjeravate. Ne zelim opet dovesti nekoga u situaciju u koju sam vas dvije dovela...

A vi, koji ste me citali... Napravit cu novi osobni blog, pa cu vam javiti adresu...

Pusssa!!!

Evo, provo da pozdravim moje najdraze cetiri dame:
Emma- sto me nazivcirala i dokazivala da ipak zbog nekih drugih gluposti vrijedi zivjeti,
Ija- sto je uz mene bila skoro dan i noc i sto je sa mnom bila makar dolazila iz skole mrtva umorna,
Profa- sto me u skoli nasmijava i unosi vedrinu u ove mucne dane
i Lik- ah, njega nije potrebno komentirati, uvijek je bio uz mene do sitnih sati u noci...

Oni zasluzuju mnostvo pusa sto su izdrzali sa mnom u svakom trenu, sto su me uvijek tjesili, pomagali mi i brinuli se za mene...

A sad, da krenemo s problemima koji me muce!

1. Skola me jebe u zdrav mozak. Slijedeci tjedan je pun testova i ispitivanja. Pisemo tehicki, njemacki, zemljopis a vjerojatno ce pitati biologiju, kemiju, vjeronauk.. Ma svasta uglavnom...

2. Nepresusna tema- LJUBAV. Znate sta... Ja sam vec ranije rekla da sam se odrekla ljubavi. Do rodjendana cu biti sama, a kasnije... Tko to zna... Sve dolazi u obzir, heh... Salim se naravno...
Ali stvarno. ovo me sve vise iscrpljuje. Emocionalno sam jako slaba osoba i ne mogu ovo podnijeti. Mislim, necu ga vise gledati, ali kad ga vidim na hodniku... Ne mogu si pomoci a da ne zurim u njega. Gledam ga i razmisljam kako mi je daleko. Sto sam sve napravila kad sam nas razdvojila... A uglavnom. Ona famozna cetvorka mi pomaze da ga prebrodim, ali to nikako nece uspjeti, al nema veze...

Sta ima kod vas? Nista? Ah, ni kod mene...

E da, postoji mogucnost da cu dobiti novu sobu. Mislim, to je sigurno, ali ne znam hocu se do rodjendana preseliti u sobu na katu... To je pitanje. Sve sam izmerila, sada mi samo treba namjestaj, krecenje, krpanje... Au, bit ce posla...

Evo opet ja pisem ovaj post prije nego ga blogeri zatvore zbog remonta...

U mom zivotu nema nista novo, osim toga da sam zbunjena i da mi je zivot polu upropasten. Ne znam vise sta bih sa sobom.
Decko kojeg volim ne ferma me ni pol %. Znam da se ohladio od mene jer voli drugu, ali opet... Zasto mi je onda poslao poruku da mi je super kosa? Vec prije smo se dogovorili, mislim ja sam njemu poslala poruku da me vis ene gleda, ne slaje poruke... Opcenito, da me izbjegava. ALi ne... On je mene gledao. Kad je prosao pored mene je uvijek pjevao: Jebem ti Dinamo!!! I tako stalno. A onda kad se osisam, poslaje mi poruku da mi je fora kosa...

Ne znam vise sta cu. Najradije bih se ubila, ali onda ima opet ono...

Onda necu ispuniti svoj zivotni san i otici u SAD, mozda cak i u LA i upoznati svog novog idola: Wentwortha Millera. Da, sad sam luda za njim. Extremno luda... Skinula sam sve slike njegove, dobro, skoro sve... A bas je bio kjut kad je bio na Princetonu!!! Covjek je jako pametan, maturirao je sa svim peticama, a mama i tata mu imaju diplomu s Yale-a. To je strasno pametna obitelj i valja ju imati u krvi, heh... Ali covjek je stariji od mene "sitnu" 21 godinu, ali ja se povodim za onom

Eh, da...

Mary vam vise ne pati, Mislim, pati, ali je sada SLOBODNA!!!
Da, ostavio me. Rudi me ostavio i to zato sto je zaljubljen u drugu. Strasno!!! ALi fakat ono... Dosad kad su me tri decka ostavila razlog je bio:

Evo, prvo da ja odgovorim na Emmino pitanje...

Da! Ako je taj osjeh od osobe koju volis, to ce ti biti dovoljno... Ali ovisi sta ce biti poslije! Da li ce taj osmjeh ostati na osmjehu, prijeci u nesto vise, il ije to bio samo jedan "prijateljski" osmijeh ili slucajan... U svakom slucaju ne znam... Ne zanima me...

Znam da sam se danas razocarala. Znam da decki nisu kao cure. Oni su povuceniji... Ne mogu lako izraziti svoje osjecaje pred drugim deckima, jer ce ispasti papci... Ali ja vjerujem da u njima ima ona njezna strana, samo je ne znaju kako je "probuditi". A mozda sam i ja previse romanticna i naivna, pa je ovo sve samo jedna glupa bajka... Ne znam sta cu...

Jucer mi je netko stavio u torbu pismo s ljubavnom pjesmicom. Mislila sam da je ON... Na drugoj strani papira je pisalo da se najdemo u 10 sati na 3 katu... Ja nisam mogla izaci pod satom... Ne znam da li je on cekao ili ne... Ali uglavnom. kada je sat zavrsio i odjurili smo na odmor, pitala sam NJEGA je li on mozda napisoa to. Njegov odgovor je bio: NE!!! Rekla sma mu da mi kaze iskreno, i opet je rekao ne. Onda sam otisla do njegovog frenda i uzela biljesznicu u nadi da vidim jel to on... Imaju slican rukopis, ali obojica tvrde da nisu oni napisali... Ne znam sta da mislim...

Mislim da bi bilo najbolje prekinuti s njim... Ja to ne zelim... Volim ga, iz dubine svog srca, ali ima drugih djevojaka za njega. Bio je s jednom Anom, i bilo mu je super, ali je on zajebao... Mozda ako bude opet s jnom, mozda sve bude u redu. Za sebe s ene brinem. Nadam se da cu postati covjek bez osjecaja, a i ako budem morala imati osjecaje neka je to MRZNJA! Mrznja prema svima... Nadam se da ce me svi mrziti, jer nisam vrijedna necijeg prijateljstva a kamoli ljubavi. Previse se ljudi razocaralo u meni. Svi su mislili da sam neka dobra, ali nisam... Ja sam jedna glupa djevojcica, izgubljena o ovom svijetu... Ne zasluzujem zivjeti... Sjetila sam se onog stiha...

Ljudi, evo vase Mary s novim problemima.
Ja nisam vise sigurna u sebe, nimalo. Nisam sigurna da li trebam uopce nastaviti zivjeti. A i sto zivim, zivim samo zbog svojih roditelja, jer bi oni dozivjeli preveliki sok kada bih se ubila. Odlucila sam da se necu vise druziti s prijateljima, makar znam da je to nemoguce. nadam se da ce me svi zamrziti i odreci me se, jer ja NISAM osoba koja je vrijedna necijeg prijateljstva, a kamoli ljubavi. A i on... Ne voli me. Ne zelim ga vidjeti. Sada, u ovom trenutku, zelim samo patiti i nista vise. Nisam osoba kojoj treba ljubav, nisam osoba kojoj treba paznja... Ja sam jedna obicna budala koja nije vrijedna zivota.

On... On je posebna prica. U busu me zajebava, prica sa mnom, a kad dodjemo u skolu, ne zeli NI RIJEC progovoriti sa mnom. Ja te decke stvarno ne kontam. Frendu govori da mi odgovara na svaku poruku: LAZE!!! Odgovara mi na svaku 5-u, ma niti toliko. N eznam sta cu... Zapravo znam.

Posto nisam dovoljno hrabra da se ubijem, patit cu. Ponovno cu smrsaviti, pretvoriti se u kostur. Razboljet cu se i otici u bolnicu, samo da me vise nitko u zivotu ne zavoli. Zelim patiti, jer je to jedino rjesenje svih mojih problema. Odreci cu se svih prijatelja, iako bi mi oni bili jako dobra potpora u svemu ovome, ali to nije moguce. Ima puno boljih ljudi od mene s kojima ce se druziti i koji ce to njihovo prijteljstvo znati cijeniti. Zatvorit cu se u sebe, necu s nikim pricati, jer mi je dosta svih i koji se prave da im je stalo do mene, a zapravo NIJE, i NE ZELE da im stane, nego me samo iskoristavaju. Dosta mi je zivota i svega...

Vasa Mary Matthews

Kao sto i sam naslov kaze, pocela je skola, a s time i novi problemi. Vasa Mary se jako ulijenila (citaj: previse), pa se cijelo ljeto vukla (ali doslovno VUKLA) po kuci. Nekad je otisla do Emme da prespava, no to je bilo jako rijetko. Nisam isla ni van. I onda sam se pomirila s mojom ljubljenom Ijom i sve je bilo u redu. Ona se posvadjala s Ivonom, pa su s emal razisle. Ne zelim sad pricati zasto, jer to vecina zna. Ugl... Glavno da sam ja lijepo sretna sto se tog dijela mog zivota tice.

A sad bolniji dio... Opet ljubav. Kako mrzim tu stvar. Ne znam kako vi, ali ja sam se , zasad, odrekla ljubavi jer mi je ljubav slomila srce, ali evo, nekako ga krpam. Danas u skoli me skoro lupio lopticom, pa mi je poslao poruku da mu je zao i da nije htio. Tako ga volim, a on je sa svojom bivsom. Emma mu sjebala vezu kad mu je poslala poruku da ga ja jos volim, a ta cura to procitala (bwahaha, kako smo zle)... Ma, dobro, zao mi je ako je prekinuo s njom, ali barem ja imam sanse (bwahaha, opet sam zla...)!!! Ja UMIREM za njim, kmeee... A on tamo ljubi drugu. E, tako bih joj odrubila glavu, ubila je, samo da se makne od njega. Opet sam pocela, a kmeee...

Ma dobro, sta ces. Samo cu ga vidjati svaki tjedan, 5 dana u skoli, nije to strasno (a-a, di bi bilo). Nadam se da vi nemate takih problema.

Pusssa od vase Mary

haj, ljudi vratila se ja s mora. bilo je super, ali da ne dosasjujem sada s tim, evo tih cinjenica:

Ej, narode... I vasa Mary se vratila s godisnjeg, da da... Morala je. Zapravo je trebala doci u subotu, ali splet okolnosti (citaj: starci) se previse spetljao, pa smo morali doci danas. I splet okolnosti (opet citaj: starci, zapravo, ovdje procitaj samo STARI bez stare) je HTIO da ja ne idem kod Emme u Simune na Pagu, gdje ona po drugi put ljetuje. Stara je htjela nagovoriti starog, ali je stari rekao da je previse da se nekim ljudima natovarim na grbacu tjedan dana. A Emma i ja smo shrvane, jer zbog tog istog razloga njezini nisu dali da Emma ide sa mnom u Omis. A u PMS!!! To mi je nova postapalica...
Sad se sigurno pitate zasto pisem o ovome, a naslov je ovakak kakav je. E pa, sad krecemo na to...

Daklem, ako vas netko pita ovo: Prijateljstvo ili ljubav, sta bi radije imao/la? Ja bih u prvi mah odgovorila ljubav jer imas sve: osobu koja te voli, ljubi, pazi i mazi... Imas sve! Ali nakon dogadjaja s Ijom sam promjenila misljenje. Imala sam naj frendicu (pored Emme, naravno) s kojom sam dijelila sve, ali bas sve. Vidjale smo se svaki dan i sve to... I onda ja kao se zaljubila u Brandalika i to sve, ne zelim bas sve pricati i Ija se naljutila jer kao ja sam s njim, kretenom, sto je razumljivo jer nisam izlazila s njom, nego s njim i unistila sam jedno prekrasno prijateljstvo. Sada smo se pomirile, ali to vise nece biti isto kao nekada, uvijek ce tu postojati "ono nesto" sto ce smetati u nasem otvorenom prijateljstvu. Necemo vise izlaziti zajedno, niti ici u grad... Ali ona ce uvijek moci posudjivati od mene stvari, a ne vjerujem da ce ona meni dati. I grizem se sto sam ja njoj izbrisala dizajn... Ali sad ima jos bolji, tako da nema veze, ali cu u cast njoj napraviti jedan dan jedan Dinamo dizajn koji cu objaviti na drugom blogu (javim vam ja adresu)...

Tako da van ja pizdim po cili dan, da je to za poludit... Ma strasno... Ma ajde, svi se vi zabavite, a ja vam kasnije jos napisem sta je bilo na moru i stavin fotke, moze?

Pusssa od vase Mary

jos dok sam bila manja odlucila sam da cu bit savrsen roditelj, iako nisam znala sto to zapravo znaci. svejdeno sam odlucila da necu ponoviti "greske" svojih roditelja. pustat cu svoju djecu dulje van; dopustit cu im da nesto ne jedu ako im se ne svidja; necu ih gnjaviti da mi se povjere; vise cu mariti za njohovo misljenje.. vec sam smislila i nacine i uvjete. sve sam ja to lijepo smislila, ali sam u glavi previdjela nekoliko "sitnica." slucajno sam se sjetila da djeca (da bi dosla do odredjene dobi, dovoljne za dogovore) moraju biti bebe. s bebama se ne mogu nikako dogovarati. onda moraju narasti, i u dobi od 6, 7 i vise godina djeca imaju svoj jezik. jos uvijek nisu spremna za dogovore. i sad.. tu su tinejdjeri. onda sam se sjetila sebe. pa ja sam ne moguca. kako cu se ja dogovarati s takvom osobom, kada oni jednostavno ne mare za roditelje. kako ih kazniti kad ni za to ne mare.. jednostavno je sve puno rupa u tom mom planu!

i sad, da se vratim na savresnog roditelja.. ko je to uopce?! jel to onaj koji se pokorava svemu sto kazes ili onaj koji je strog, pa te kasnije ucini samostalnom i snaznom osobom? jel to onaj koji pise zadace umjesto tebe ili onaj koji ti daje zadatke, pa te poslije ucini odgovornom osobom? imala sam takvih sto pitanja, ali nijedan odgovor. postojalo je jes jedno pitanje, ali sam odgovor nasla u ponovnom pitanju. jel savrsen roditelj zlatna sredina? ali pitanje je, kako doci do nje? kako znati kako reagirati u kojoj situaciji? i na to sam dobila jos milijune pitanja, a opet(!!) nijedan odgovor.

konacno sam shvatila.. oko toga se jednostavno ne vrijedi truditi! valjda cemo se morati pomiriti da je svadja s roditeljima (ili starcima!) jednostavno neizbjezna.. valjda je to, nama tinejdjerima, u krvi..



by:emma